Živeći
tim
strašnim
životom,
po
volji
tudjoj,
zar
nije,
kao
raščerećen,
ostavljao
komade
svoga
bića,
nataknute
na
razne
kuće,
u
krajevima
kud
mu
noga
nikada
više
nece
kročiti?
Zar
se
nije
navikao
da
gleda
tako,
kao
da
je
vidljivo
nevidljivo,
a
nevidljivo
vidiljivo
i
da
prodje
tamo
gde
bi
bio
rado
ostao,
a
da
ostaje
tamo
otkuda
bi
bio
rado
pošao?
Miloš
Crnjanski
-
Seobe
|